VAPNENA ŽBUKA – MORT

UVODNA NAPOMENA I ZAKLJUČAK PRIJE SVEGA

NAPOMENA:

Iako je ovo pokušaj objedinjivanja znanja, zapravo kako saznajemo više tako sve više ulazimo u stručna znanja raznih područja. Tako da je dobro bolje se upoznati sa stručnom literaturom iz tih područja, ili raspitati se kod stručnjaka koji su spremni odgovoriti na ove teme, a ovo ne smatraju alternativom, već je cilj da jednog dana, u budućnosti kao što je to bilo u prošlosti do sredine 19. st upravo ovo bude normalno. Zapravo potrebno je “stručnjacima” koji su godinama bili okupirani slaganjem računa u kocki vremena otvoriti oči za ovakve teme.

Za sve tvrdnje koje su vezane za konkretnu izvedbu/praksu, pa tako i ‘savjete’ u praksi podrazumijeva se da preuzimam odgovornost.

ZAKLJUČAK PRIJE SVEGA :

Kako mi radimo mort za zidanje zida od kamena:
1 VAPNO (Kalun, Drniš (CL 80-S)) : 2 riječni pijesak 1 mm : 1 tucanik do 3 mm : 2 % crvene zemlje : 1 % lanenog ulja na omjer 1

Miješamo ručno u plastičnoj plosnatoj kanti za mort. Prvo ispunu u suho, pa dodamo vapno, pa u suho, pa dodamo vodu, pa zemlju i vodu dalje postepeno, pa na kraju laneno ulje po mokroj smjesi (taj dio možda promijenimo tako da ulje posebno zamiješamo sa suhom smjesom), miješamo zidarskim žlicama i zgrtaljkom (alat na dugoj motki za zgrtanje:) i tumbanje – šira drvena palica dužine cca 30 cm za gnječene i miješanje. Mislim da je osim materijala i način izrade morta dosta bitan.

I PRVI DIO

 Žbuka – mort

Žbukom zovemo smjesu kojom oblažemo zidove, a mort (melta, malta itd.) zovemo smjesu koja povezuje kamen (nosivi konstruktivni element), i pritom preuzima opterećenja od sloja iznad i prenosi ga na sloj ispod. To znači da poravnava izbočine, ulazi u šupljine, povezuje – čini zdanje jednom cjelinom, kao mišići i ligamenti u tijelu. Usredotočiti ćemo se na vapnenu žbuku jer se njom mi koristimo. Vapnena žbuka ili mort je smjesa sastavljena od najmanje tri elementa + aditivi; najčešće jedne četvrtine vapna (vezivni element), tri četvrtine ispune – pijeska, aditivi te vode. U omjerima: 1 vapna : 3 ispune (agregata), aditivi u %, a taj postotak ovisi o najčešće iskustvu, osjećaju ili ispitivanju. Omjer smjese može ovisiti o vrsti odnosno mjestu ugradnje. Malta se miješa na gradilištu strojno ili ručno. Prvo u suho, a zatim se postepeno dodaje voda do zadovoljavajuće plastičnosti pogodne za ugradnju.

Problematični dio  je u teoriji i praksi. Iako jednostavno znanje o svemu ovome zakompliciralo se informacijama o samom gradivu, te zacementiranom uvjerenu struke u svemogućnost cementa, zanemarujući očite nedostatke takve žbuke – morta.

Dakle krenimo od elemenata koje čine sastav vapnene žbuke:

VEZIVNI ELEMENT

S ovim nazivima morate baratati ako se bavite vapnom (standard EN 459-1):

VAPNO (općenito): nastaje pečenjem kamena vapnenca  u specijalno napravljenim pećima (japnenicama) gdje se kamen vapnenac (CaCO3) pečenjem na temperaturama između  850°C do 1200°C  pretvara se u živo vapno. O temperaturi ovise veličine pora, a o njima svojstva vapna. Sadrži kalcij i/ili magnezij oksid (CaO i MgO) i/ili hidroksid Ca(OH)2 i Mg(OH)2. Tako za građenje koristimo vapno koje dijelimo na zračno (koje veže i stvrdnjava na zraku) i hidraulično (koje veže i pod vodom odnosno s malom količinom kisika) zajedničko im je da se dobivaju dodavanjem vode živom vapnu, tako  da su sva ugrađena vapna na neki način gašena.

ZRAČNA VAPNA:

*ŽIVO VAPNO (Q) (CaO): vapno nakon pečenja, prije gašenje u vodi.

* HIDRATIZIRANO VAPNO (S) (Ca(OH)₂) : može biti gašeno: prirodno – ostavlja se da izgori na vlagi iz zraka; suzdržano gašenje – ovlaživanje ili uranjanje (reducirano gašenje vodom); Mokro gašenje: natapanje u vodi; suho gašenje – polaganje u mineralni agregat (prekriveno gašenje na pari).

* KALCIJEVO VAPNO (CL): vapno koje se uglavnom sastoji od kalcijevog oksida ili hidroksida.

* DOLOMITSKA VAPNA (DL): vapna koja se najvećim dijelom sastoje od kalcij oksida i magnezij oksida ili kalcij hidroksida i magnezij hidroksida.

HIDRAULIČNA VAPNA (HL):  sadrže kalcij hidrokside, kalcij silikate, kalcij aluminate. Glavna sposobnost im je da vežu pod vodom, a ugljik dioksid iz atmosfere omogućava stvrdnjavanje.

PRIRODNA HIDRAULIČNA VAPNA (NHL): nastaju pečenjem više/manje glinovitih materijala ili silikatnih vapnenaca.

PRIRODNA HIDRAULIČNA VAPNA S ADITIVIMA (Z): 20% ukupne mase sadržava nekakav pucolanskki ili hidraulični materijal.

Znači vapno zbog svojih svojstva da prima na sebe (u svoje šupljine nastale toplinom) ono čega nema u ovom slučaju ispunu i vodu, čini proces vezanja.

I najbitnije svojstvo vapnene žbuke: dugotrajno stvrdnjavanje koje ide u dvije faze fizičko i kemijsko (karbonatizacija). Koje je zapravo prilično kompleksan proces u kojem voda isparavajući odnosi čestice kalcij oksida ili hidroksida iz gašenog vapna koje kad dođu u dodir s zrakom očvrsnu, te kristalizacijom povezuju zrnca agregata te tako tvore okamenjenu cjelinu i s vremenom vapnena žbuka postaje ponovo kamen – skamenjuje se, to traje desetljećima.

Veziva u mortu također mogu biti: glinena, gipsana, pucolanska, cementna i razne njihove kombinacije.

ISPUNA (Agregat):

U vapnenoj žbuci agregat ima ulogu da žbuku čini poroznom za zrak, vapno bi bez agregata zbog sušenja ispucalo. O njemu uvelike ovisi čvrstoća žbuke, tako da treba paziti da bude oštar – da škripi kad se trlja prstima, da je što čišći od zemlje itd. To je bitno jer kad se ravnomjerno miješa žbuka mora biti takva da se što više zrnca međusobno dotiče, a to se postiže različitom granulacijom zrna. Pijesak mora biti suh. Zato se koristi suhi agregat jer ako je mokar voda oko zrnca sprječava da vapno obgrli zrnca ispune te onda ispada iz žbuke. Ako želimo pojednostaviti treba nam pijesak, kvarcni SiO2, prodaje se kao riječni pijesak ili kvarcni pijesak,  granulacije (veličina zrna) do 1 mm. Strojno mljeveni pijesak za žbuke može biti do 4 mm. Tako da kada kažemo pijesak ili sabbia govorimo o sitnim stijenama manjim od 1 mm kvarcnog podrijetla. Kada kažemo tucanik, batuda, drobljeni kamen, govorimo o strojno mljevenom kamenu uglavnom vapnenačkog podrijetla. Šljunak je veći okrugli, riječna kamena sitnež itd. O ovome se može jako puno pisati, ali jedino je bitno reći da je pijesak bitan kao konstruktivni element same žbuke odnosno da u mortu postoji prisutnost različitih veličina zrna (od 1 – 4 mm), te se na taj način smanjuje potreba za vezivom, a povećava čvrstoća.

ADITIVI: su dodaci koji povećavaju plastičnost svježeg morta i povećavaju mogućnost stvrdnjavanja – karbonatizacije . Aditivi mogu biti mineralnog, organskog, ‘prirodnog’ i sintetskog podrijetla. Evo u ovoj tabeli sve piše i ovom doktoratu puno više. Uglavnom anorganski aditivi koriste se više od 5% na težinu veziva, a organski manje od 5%.

VODENI ELEMENT: Voda je početak i kraj svih reakcija. Mora biti pročišćena kišnica, destilirana ili prokuhana voda, voda iz vodovoda trebala bi odstajati neko vrijeme, odnosno voda mora biti pročišćena od topljivih soli koje loše utječu na žbuku izaziva cvjetanje soli na površini itd. Voda mora biti pažljivo dodavana, odnosno: mort s manje vode teško se ugrađuje, a s više vode smanjuje mu se čvrstoća.

To je ono osnovno što treba znati  o materijalima ako se želi graditi na ovaj način. O izradi ćemo govoriti u trećem dijelu iz vlastitog iskustva . Ako si postavimo pitanje: „A zašto tako kad postoji drugi, puno praktičniji i već ustaljeni način : Cementna ili bar produžna žbuka?“

O tome u drugom – problematičnom dijelu.

II. DRUGI – PROBLEMATIČNI DIO

Puno prije nego me ova tema zanimala na ovaj način bilo mi je čudno kako starije građevine još uvijek postoje kada mi danas gradimo na skroz drugačiji način. Sjećam se kad smo mijenjali stari pokrov od škrilja (pločastog kamenja) s krova kuće na selu i stavljali kupu kanalicu, a na pitanje kako su stari zidali, kako su izvodili hidroizolaciju temelja i slična dječja pitanja nisu imali zadovoljavajući odgovor ni visokoobrazovani graditelji kojima sam bila okružena. I danas kad pitam o tome mladi inženjeri nemaju odgovore, plus čudan pogled u očima. Ipak stare građevine stoje, a i nove stoje. Mislim da o ničemu što postoji ne smije se govoriti kao da je potpuno loše ili potpuno dobro, uostalom postoje i oni zaluđeni ‘inženjeri’ koji su ‘otkrili’ vapno pa od njega rade veliku nauku. Ipak očito je da sam na strani vapna (ako možemo tako pojednostaviti problem).

Mislim da analogiju ‘problema’ možemo provesti kroz jednostavnu usporedbu i vapno – cement usporediti s: Zakovicama i varenjem u metalurškoj brodogradnji, gotovoj prerađenoj hrani i kuhanju sirovih proizvoda, bijele plombe u stomatologiji, liječenje posljedice, a ne uzorka u medicini, umjetna gnojiva i pesticidi u poljoprivredi itd. Znači  brza i prividna učinkovitost ustupila je mjesto što manjoj ovisnost o čovjekovoj spretnosti (umješnosti) , strpljenju, ljepoti, duhu i smislu stvari i njihovoj izradi.

Ako izgovorimo tlapnje poput:  Cement nije zdrav (iako se proizvodi od lapora i vapnenca problem su aditivi, zgure, način zagrijavanja peći itd.) ili za proizvodnju je potrebna ogromna količina energije ili cement se može raditi isključivo u velikim industrijskim postrojenjima što znači kontrola proizvodnje (vapno su proizvodili vapnari (japneničari) na mjestima gdje je bilo dovoljno dobrog kamena i drvnog materijala za loženje). To ipak nisu dovoljno dobri problemi.

Ako znamo da cement izaziva pojavu soli na površini, da je čvršći nego nosivi elementi (kamen – opeka), da je neotporan na kapilarnu vlagu, da je pre krut, ne diše; to su već problemi struke koje se ne bi smjelo izbjegavati. Uostalom, ako nekog s astmom ili alergijama pitate gdje je odrastao, prečesto je odgovor u vlažnim sobama gdje je cvjetala plijesan i vlagu je bilo nemoguće isušiti čak i u ljetnim mjesecima, te sobe redovito su novogradnje – cement.

Kristalizacija soli na betonskom zidu.

Mislim da je najveći problem koji utječe na ljude onaj psihološki: ‘cement može sve, beton sve i svuda’. Dovoljno je pogledati kuće ljudi: Betonski zid oko okućnice, ravni nadvoji nad prozorima, betonske ploče, smiješna razvedenost fasade s lošim kopijama starih detalja modularne mjere na osnovu industrijskih bloketa koje su van prirodnih omjera koji čine nešto vidljivo oku lijepo. Dovoljno je pogledati mjesto gdje se beton spaja s tlom gdje se taliziraju soli, kuće kratko vrijeme nakon završetka gradnje sa svim vrstama vlage u konstrukciji.

Na sve to skupa možemo odmahnuti rukom, ali svi smo se mi danas negdje probudili, a oni ‘sretnici’ kojima se to desilo u nekoj kući mogu reći koliko energije oni ili njihovi bliski troše na dom, bilo kao podstanari, kao graditelji, kao platiše računa, kao što god. Ako na energiju mislim novac, emocije, stres, zdravlje… onda bi volio znati kome nije bitno gdje živi i kako, a bar mu je malo stalo do sebe/drugih. Dom je uz hranu  u smislu očuvanja zdravlja najveći materijalni problem današnjice – nisam rekla novac ;)

Nažalost moram primijetiti da se ljudi pogotovo školovani neprestano drže u nekakvim prepirkama i fantaziranjima, zbog svoje ukrućene bahatosti ne dozvoljavaju struci da se razvija čak i ako to znači kratki povratak prošlosti u smislu novog razvoja, na uštrb drugih (nas stanara), a samo su trebali naći način kako da naprave lijep i siguran dom tako da možemo razmišljati o nečemu drugome.

Ipak čudno je ono što dolazi iz najrazvijenih zemalja: Tamo je vapno unazad nekoliko godina „otkriveno“ i polako ulazi u staru upotrebu. Još kad se skine stigma eko proizvoda, zdravog života, feng new age k.rca koji na neki ludi način poveća cijenu proizvoda, kao napr. eko hrani. Ako je već nešto EKO to bi trebalo značiti ekonomično, ekonomično znači šparno i promišljeno – jeftinije. Ekonomična proizvodnja – jeftiniji proizvod? Aha, prc.

OK, to je naš svijet, i bitno je znati, ko’ zna ima izbor, ako su svi izbori loši treba još znati.

III. ISKUSTVO DO SADA – TREĆI DIO

Za napraviti veliku ili malu kuću koristimo isti princip. Ako zidamo kućicu negdje gdje prije nije bilo kuća, negdje u prirodi ranije se nameće potreba da gradimo s što ‘prirodnijim’ i lokalnijim materijalima, odnosno da što manje uvozimo. Zapravo cijeli ovaj tekst je nastao iz frustracije stjecanja uvida u te kao tradicijske nenormirane materijale od veziva do ispune. Ali ono što nije frustracija je baš rad s tim materijalima. Kad smo počeli koristiti vapnenu žbuku u gradnji postalo je puno smislenije makar smo u početku bili zabrinuti o čvrstoći, postojanosti i našem umijeću. Još uvijek nismo zamiješali istu recepturu. Uostalom određeni dijelovi gradnje zahtijevaju različit način primjene žbuke. Bitno je reći da zidanje vapnom ima dobar osjećaj u sebi. To ne znači da mislim da je način gradnje: Kamen – vapno najbolji način gradnje. Svatko svoj način gradnje odlučuje po lokalnim resursima ili onim što voli i gdje želi živjeti. Nama je kamen najpristupačniji (1200 m do obližnjeg divljeg odlagališta materijala iz iskopa), zemlja je tu na njivi, tucanik također, kupujemo vapno za sad hidraulično Kalun Drniš (CL 80-S) 0,80 kn / kg, riječni pijesak 1 mm i strojni do 3 mm po cijeni od 0,42 kn/kg, za pokretanje procesa koristimo pročišćenu kišnicu.

RECEPTURE:

1. 1 vapno : 2 zemlja : 1 bentonit (Mekana žbuka koja se mrvi pod prstima, ugradnja je bila po kiši), boja svjetlo smeđa.
2. 1 vapno :  2 zemlja : 1 tucanik : 0,5 bentonit (tvrđa žbuka, ali tucanik s zrnima različite veličine), boja svjetlo smeđa
3. 1 vapno : 1 pijesak (SiO2) : 1 tucanik : 0,5 drobljena opeka : 0,5 zemlja
4. 1 vapno : 2 pijesak : 1 drobljena opeka (najčvršća, ali sterilna žbuka sive boje s crvenkastim granulatom (opeka).
5. 1,5 vapno : 2 riječni mokri pijesak do 1 mm : 1 strojno drobljeni tucanik do 3 mm : 0,5 zemlja : 0,5 prah drobljena opeka (nekako kompromisna žbuka smećkasto crvene boje, sviđa mi se miris zemlje u žbuci)
6. U buduće, za zidanje vjerojatno ćemo koristiti recepturu 1,5 vapno : 2 pijesak : 1 strojno drobljeni tucanik : 1 zemlja
7. Sada (14.10.2015.) radimo ovako: 1 vapno : 1,5 riječni mokri pijesak do 1 mm : 1,5 strojno drobljeni tucanik do 3 mm, 1% (na omjer vapna (1)) lanenog ulja, 2 % na 1 crvene pročišćene zemlje.

Proces izrade žbuke i ugradnja:

1. Priprema materijala: Klesarski obrađen kamen postavljen na zid ili na dohvat ruke, šćike – iverje kamena od klesanja za učvršćivanje kamena u  zidu, tucanik, i zemlja kao ispuna zidova, nabrojani materijal za izradu žbuke i filtrirana kišnica. Jednog dana možda ćemo koristiti armaturu žbuke – dlake životinja (To je važnije za fasadu).
2. Priprema alata za : zidanje, priklesavanje i mjerenje.
3. Izrada žbuke: Prvo dodamo ispunu i na suho miješamo ručno (greblicom), zatim vapno pa na suho miješamo, zatim postepeno dodajemo vodu dok ne dobijemo zadovoljavajuće plastičnu smjesu.
4. Ugrađujemo klasično samo što prije sve mora biti mokro, i podloga i ugrađivani kamen da se ne bi dogodilo naglo isušivanje.
5. Njega žbuke: To je uglavnom najjači razlog protiv vapna. Znači treba paziti da se ne isušuje prebrzo, ne smije smrznuti, ne smije ga ispirati jaka kiša. Zato sve pokrivamo tkaninom i najlonom.

Nakon godine dana od prvog korištenja žbuke nisam primjetio propadanje i mrvljenje. Ponekad, odmah nakon vezanja i početka sušenja javlja pukotina uz kamen, pretpostavljam da je razlog prebrzo sušenje ili je mort bio presuh kod ugradnje. Mislim da takve stvari je jednostavno moguće sanirati kasnije – vapnenom žbukom.