“Nema puta naokolo”

Drkati dupe

Musti

Orati

Nekad tako, niti ne vidiš “stvari” nego kad staneš i okreneš se. Sve kao neka gomila prelivenih i ponovno zlivenih i jedno preko drugog prekobačenih ljigotina, e, kao ono kad neko’ uvijek na istom mjestu pali svijeću. Tako izgleda taj skup neobrađenih osjetilnih impulsa, bimo rekli doživljaja. Ići ići i samo ići, a kad stigneš opet ići…

Žeti

Pobirati slanac

 

U kulturi sreće i opakog napajanja “nema puta naokolo”.

Manig je znopako držal pak mu je bilo laglje kopat.
Sporadično nigdar nisu imali vremena stati i razmisliti.

Bilo je to vrijeme velikih i malih odluka za koje nitko nije puno mario pa su tako došli kišni dani i svi su ispali iz škokulja pa smo ih brali po zemlji.

“Eee tad, tada je bilo pravo vrijeme” – povikao je iz dubine alveola –

“mora biti nešto, unutar govna da se raspadne onako i unutar muhe i mačke.”

Generacijo nesrećnika, u kulturi sreće:
Išćite se po svijete
jer dom vam u srcu nijeste
Na sat ne gledaj jer pravo vrijeme dojti neće.

U tom trenutku je došao na pravo mjesto.
Ono gdje svjetlost je zrak sam po sebi osvjetljen.

I zato ne traži da te zaprime kad zaprimanje je završilo
već  gledaj u svoju sliku kad tražiš sretnike.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za “Nema puta naokolo”

Batići

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Batići

Slama

.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Slama

Mrtvo tilo

.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Mrtvo tilo

Straćara za tucanje

15h

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Straćara za tucanje

Mrka

mrka-20-02-2017

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Mrka

Zaokružena priča (kravlji gnjoj + ugljen)

Nakon što smo izložili svu onu frašku: grane, glog, draču, smrikvu i ostale ‘nekvalitetne biljne materijale’ (trule daske) i od toga napravili ugljen, postupkom više puta opisanim; došlo je vrijeme iskorištavanja njegove svrhe: spajanje s balegom u svrhu što većim očuvanjem nutrijenata govna u šupljinama karbuna.

Trebalo je to napraviti u jesen, pa da bude spremno za zimsko sijanje, ovako će biti za proljetnice ako temperature dozvole raspadanje, a hoće.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Zaokružena priča (kravlji gnjoj + ugljen)

Neki zimski radovi

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Neki zimski radovi

Sretna NG

01-01-2017

Objavljeno u Svašta nešto | 1 komentar

Slapovi Argille kod Momjana i srndać spašen od ajkula (Rozi i L.)

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Slapovi Argille kod Momjana i srndać spašen od ajkula (Rozi i L.)

Rozita i anarhizam

Rozita: “Za mene, anarhizam je moj topli kutić.”
Lotta: “Ma ne Rozi, Emma govori o sustavu prirodnih zakona u kojem…”
Svi: “Dooobro Lotta ti uvijek moraš biti najpametnija.”

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Rozita i anarhizam

Kavaleti

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Kavaleti

Turnina (Rovinj)

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Turnina (Rovinj)

Lottina kućica ili lažna trudnoća u pasa

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Lottina kućica ili lažna trudnoća u pasa

Neki detalji II

Otvori i niše u crkvicama.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Neki detalji II

Pazi (Lotta)

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Pazi (Lotta)

Puž

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Puž

Drveni ugljen i sirovi drvni ocat

Šećući gradinama naših krajeva nismo mogli ne zamijetiti crnu zemlju koja se prostirala užem, a ponekad i širem području tih zapuštenih/ rimskih/ ilirskih/ neolitskih/ prapovijesnih naselja prodirući otprilike 15 cm u dubinu tla. Kako to? Mjesta na kojima stoljećima nema ljudi, obrade tla, stoke, gnojenja; općenito upliva čovjeka postoji zemlja koja zasigurno nije nastala prirodno. Kako postoji ova zemlja: Šumica u teglica_25.10.2015 (1)

kad ova:

Zemlja je bila vlažna prvih 10 cm od površine.

Zemlja je bila vlažna prvih 10 cm od površine.

naša erodira uslijed jačeg pljuska, a kod veće suše otpuše ju vjetar, pa makar je i mi gnojili, ograđivali, obrađivali… Kako ova druga nije promijenila svoja svojstva nakon toliko vremena?

Hm, terra preta, tko zna da Amazona nije posve ‘prirodna’ šuma već u njoj postoje dokazi o tisućljetnom utjecaju ljudi pogotovo na tlo.

Hm, ugljen koji mi je trebao za filtriranje vode, onaj ‘ludi’ pčelar, vatra, piroliza, što je to? Nebitno… ali zemlja koja bi ostala plodna godinama, stoljećima…

Ovako je počelo:

Karbun iz konzerve.

Karbun iz konzerve.

Ugljen je zanimljiv zbog svoje moći upijanja tvari i njihovog otpuštanja u okolinu. To je važan podatak. Uz to; kvalitetno drvo = kvalitetni ugljen, a slabo drvo znači slabi ugljen. Što znači da sav onaj šrot polu-truli, naplavine, ostaci od sječe šume može biti izgoren i upotrijebljen za nešto drugo – za zemlju, uz dodatak komposta – za gnojenje. Jao.

Smisliti način dobivanja ugljena! To znači da treba postići: mali utrošak goriva za inicijalni plamen, ok to je poketroket heater ilitiga džepna raketna peć:karbunica II paljenje_26.5 (3)

Onda treba postići kotao:

Onda malo gledati na internetu s jako šegavim tražilicam tipa:  เผาถ่านไร i tako dalje do: น้ำส้มควันไม้. Što je sad to? Drvni ocat, to ne postoji na hrvatskom, zadnji put se spominje 1946. u ‘Šumarskom priručniku’. Kupiti priručnik!

To je to, to je ovo: sirova i nerafinirana/nedekantirana drvna kiselina, crna zbog katrana – čađe.

Kad odstoji i dekantira se: miješa se ovako s vodom:

•Repel NEMATODI – Tomatoes, 1:500 (apply to the base of plants); strawberries, 1:200 (apply to the base of plants); and black pepper vines, 1:1500 (apply in place of water).
•Repel INSEKTI pests – Cabbage and Chinese cabbage, 1:1500 (apply in place of water); corn 1:300 (spray onto leaves).
•Control of GLJIVICE diseases – Tomato and cucumber, 1:200 (spray onto leaves).
•Control of TRULJENJE KORIJENJA – Tomato and cucumber, 1:200 (apply to the base of plants).
•Reduce incidence of chili pepper flowers aborting – 1:300 (spray onto leaves).
•Improve OKUS of sweet fruits and stimulate development of crops. Mix solution rates of 1:500 to 1:1000. Wood vinegar prevents excessive nitrogen levels, improves plant metabolism and contributes to higher fruit sugar levels.
•Stimulate KOMPOST production. A solution rate of 1:100 will help increase the biological activity of various beneficial microbes and can decrease composting times.
•Combat bad MIRIS. A wood vinegar solution of 1:50 will diminish the production of odor-causing ammonia in animal pens.
•Supplement for livestock KRMIVO. Mixed with livestock feed at rates of between 1:200 and 1:300, wood vinegar can adjust bacterial levels in the animal digestive tract which improve the absorption of nutrients from feed.
•Enrich garden TLO. Use a strong solution of 1:30 to apply to the garden soil surface at a rate of 6 liters of solution per 1m² to enrich the soil prior to planting crops. To control soil-based plant pathogens, use an even stronger rate of 1:5 to 1:10.
•Repel MUHE. Dilute wood vinegar at a rate of 1:100 and apply to affected areas.

Ovo što slijedi natuknice su iz dva izvora: prvi je iz “Šumarskog priručnika” iz 1946., a drugi je iz nekog članka s interneta.

SUHA DESTILACIJA

Kad se drvo izloži visokim temperaturama odigravaju se različiti kemijski procesi ovisno o tome da li je slobodan ili zatvoren pristup zraka.

SAGORJEVANJE: Uz slobodan pristup zraka drvo izgara. Plinoviti produkti spajaju se s kisikom iz zraka koji uslijed povećanja topline postaje aktivniji. Drvo se sastoji od ugljika (C) vodika (H) i kisika (O). Pri potpunom sagorijevanju nastaje ugljična kiselina i voda.

SUHA DESTILACIJA: Ako se zatvori pristup zraka onda ne može doći do sagorijevanja nego se odvijaju drugi procesi: elementarni dijelovi drveta ugljik, vodik i kemijski vezani kisik djeluju jedan na drugi uslijed čega nastaju spojevi koji ovise o temperaturi i trajanju djelovanja temperature. Tako da i dušik (N) koji se u drvetu nalazi u malim dijelovima tvori razne spojeve.

TIJEK SUHE DESTILACIJE  kod koje su postavljenje cijevi za hlađenje plinova i dobivanje nusprodukata suhe destilacije.

do 100°C dobit ćemo mehanički vezanu vodu

do 150°C voda

od 170°C počinje rastvaranje drveta, čak kod 160°C dobivamo žućkasti destilat.

III faze suhe destilacije:

I faza: do 150°C (vodena para) – (bijeli dim)

II faza: od 150°C do 280°C (kiseli produkti zgušnjeni u tekućine) – (srebrnkasto sivi dim)

III faza: od 270°C do 400°C (plinoviti produkti tekućih i krutih ugljikovodika) – (gusti tamni dim pun čađe)

 Za dobivanje tekućih produkata suhe destilacije najvažnija je II faza u kojoj se pojavljuje niz masnih kiselina od kojih smo sigurni: mravlja, octena, propion valerian i kapron kiselina, aceton i furfol. U početku pojave tekućih tvari pojavljuje se octena kiselina, a kasnije sve druge. Faze po temperaturi nisu tako strogo odvojene.

PRODUKTI SUHE DESTILACIJE: Ocat, katran ugljen.

SIROVI DRVNI OCAT

Kondenzat suhe destilacije koji otiče iz hladnjaka, razdvaja se nakon duljeg mirovanja u dva sloja. Gornji je laka crveno smeđa mutna tekućina, jetkog, empirematičnog mirisa i jako kisele reakcije – sirovi drvni ocat. Donji sloj je katran. Niti jedna tekućina nije po sastavu jedinstvena.

Sastav drvnog octa: metilni alkoholni derivati: aceton, metil alkohol, alkanoif, aldehid, metilacetat, viši katrani, amini, drvno ulje i voda te masne kiseline: mravlja, octena, propion valerian i kapron.

Tako je to pisalo u: Šumarskom priručniku II dio; urednik Josip Šafar, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb 1946.

UPOTREBA DRVNOG UGLJENA I DRVNOG OCTA U POLJODJELSTVU

Do nedavno drvni ugljen i ocat uglavnom su se upotrebljavali u industriji. Ugljen kao gorivo, u kanalizacijama, za poliranje metala, ocat u medicini, kao dodatak krmivu, za kontrolu mirisa, učvršćivač boja, ubrzivač fermentacije, kao filter u kanalizacijskom sustavu i kao sirovi materijal u raznim industrijama.

Od pedesetih godina prošlog stoljeća u zemljama dalekog istoka poglavito u Japanu počinje upotreba i istraživanje drvnog uglja i kiseline kao alternativa kemikalijama u kontroli nametnika na bilju i poboljšanju kvalitete tla.

POGODNOSTI DRVNOG UGLJENA: Zbog svoje velike poroznosti 1 cm = 50 m2 površine (cca), drvni ugljen ima sposobnost na sebe primiti zrak i tekućine koje kasnije otpušta. Sve druge pogodnosti izvode se iz ove prve. Treba imati na umu da ugljen djeluje kao baterija – akumulator koju treba napuniti ovisno o namjeni.

POGODNOSTI DRVNOG OCTA: dolaze od činjenice da je sastavljen od raznih minerala, spojeva i kiselina. Govori se o 200 različitih dijelova i njihovih spojeva. Tako da drv. ocat upotrebljavamo za: poboljšanje kvalitete usjeva, kontrola nametnika, gljivica, virusa, u većim koncentracijama može biti implementiran u zemlju (zalijevanjem ili špricanjem) za kontrolu nematoda i raznih drugih nametnika, u malim koncentracijama povisuje razinu korisnih mikroba. Pomaže razvoj korjena bilja, ako je miješan s balegom smanjuje miris i ubrzava kompostiranje. Dodan krmivu poboljšava okus mesa.

Drvna kiselina nastaje pirolizom drveta koje se sastoji od vlakna celuloze 45%, hemiceluoze 30%, lignina 20% i nešto tanina 5%, te dolazi do stvaranja novih spojeva i njihovih kombinacija u čemu i leži njegova  ‘snaga’.

Za više detalja u ovom članku: http://www.warrencc.org.au/wp-content/uploads/2015/12/CharcoalVinegar-with-pictures.pdf

APSOLUTNE NAPOMENE:

Sve iz ovog “članka” provjeriti na vlastitoj koži.

Drvna kiselina je agresivna, kažu… (popio kod pretakanja bez posljedica) ipak OPREZ!

Vatra i sve oko nje je HOT! Nakon što se završi sa svim fazama za ocat temperatura se diže i do 1000° za ugljen čak i u ovim domaćim uvjetima.

Zrak treba za gorenje, doduše reduciran ovisno o potrebi za brzinom i jačinom gorenja. Odvod treba za plinove i dim. Tek kad se ugljen pretvori u žar ide u hermetičnu posudu!

Dim oslobođen iznad 425°C je kancerogen valjda zbog benzopirena i dibenzantracena.

Na ovaj način (kao na slikama) vertikalni postav kotla bolji je za dobivanje ugljena jer se lakše stvaraju visoke temperature, ali brzo izgori drvo pa je manje kiseline, tako da je za kiselinu bolji položeni postav kotla jer bolje je kad plamen niti ne zahvati drvo već se ono samo ‘kuha’. Uz to za dobivanje kiseline je bolje čekati hladnije vrijeme zbog lakšeg hlađenja cijevi.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Drveni ugljen i sirovi drvni ocat

Pitura eli kagatura

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Pitura eli kagatura

Neki detalji (Žminj i Omišalj)

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Neki detalji (Žminj i Omišalj)

Bura i Žbevnica

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Bura i Žbevnica

Polje žita

Objavljeno u Vrt | 1 komentar

Nervous breakdown

Presložena karbunica + dodatak:

Zidarija

Puč kod Vošteni

Pijavica

Biž

Objavljeno u Svašta nešto, Svugdje negdje, Vrt | 1 komentar

Dobro jutro

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Dobro jutro

Venecija i Burano

Objavljeno u Svugdje negdje | 3 komentara

PoketRoketKarbunica

II paljenje od 22.5. do 25.5.

I paljenje 8.5.’16.:

Eto, nakon što je više mjeseci pripremljen materijal od raznih polu-trulih  grana, dasaka, ostataka piljenja itd. čekalo u bačvi, sad smo je zapalili. Paljenje i čekanje da izgori je najmanji rad u svemu (‘vužgeš i greš delati ća drugo dok to ne zdimi’). Najviše vremena uzima priprema materijala. Za paljenje i loženje ‘inicijalnog’ plamena potrebno je 10-15 min, nekoliko tanjih grančica i suhog sijena, te drvo u bačvi odmah ulovi žar i počinje ‘kuhanje’ – gorenje bez plamena pri čemu iz drva izlazi drvni plin, vlaga itd. E, tu kod nas je problem što brtvljenje nije moguće u potpunosti postići jer nemamo poklopac za bačvu, pa smo ugljen ugasili u jami i pokrili zemljom. Kako god, iz jedne ovakve bačve izašlo je oko 50 l materijala.

Zašto ugljen? Možda je to jednostavno pitanje s lakim odgovorom. Bolje je pitanje: Kako do ugljena (?), a da to nije proces od više -dnevnog mukotrpnog rada. Pogotovo je zanimljiv onaj dio kada za inicijalnu vatru ne treba goriva koliko i za ugljen. Princip onog što zovu ‘rocket stove-a’ opisan je svugdje na internetu. Dodao bih samo važnost dodatnog dovoda zraka neovisnog o otvoru za gorivo.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za PoketRoketKarbunica

Mama ja sam kozmonaut

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Mama ja sam kozmonaut

Poruka u boci – sime kroz vrime

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Poruka u boci – sime kroz vrime

Totalno proljeće

10.04.2016.

03.04.2016.

20.03.2016.

Objavljeno u Svašta nešto, Svugdje negdje, Vrt | Komentari isključeni za Totalno proljeće

Vazanske ferije: Šparugarenje i sporadično istraživanje gradinskih naselja (Monkaštel)

Objavljeno u Svašta nešto, Svugdje negdje | Komentari isključeni za Vazanske ferije: Šparugarenje i sporadično istraživanje gradinskih naselja (Monkaštel)

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za

Trava iz šljive

Na mjestu gdje smo prošle godine krpali deblo premazom za voćke izrasla je trava. ‘Neki’ kažu da je stablo ispupčena zemlja iz koje kao biljke rastu listovi, cvijetovi i plodovi, na neki način ujedinjeni zajedničkim korijenom u kambiju debla, grana.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Trava iz šljive

Ljubičice za sušenje

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Ljubičice za sušenje

Priprema zemlje u kupoli i klijalištu (+sijanje)

c

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Priprema zemlje u kupoli i klijalištu (+sijanje)

Sadnja cvjetnih lukovica i razno čeprkanje

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Sadnja cvjetnih lukovica i razno čeprkanje

Objavljeno u Svugdje negdje | Komentari isključeni za

klesanje_30-31.1.16 (7)

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za

Đarina

Đarina je ‘prljavo’ mljeveni kamen – ima dosta udjela zemlje. Uglavnom se koristi za nasipavnje poljskih puteva, makar u zadnje vrijeme rijeđe jer je tucanik (čisti mljeveni kamen)  skuplji pa je i cijena veća. Tko zna – zna, da je u raznolikosti granulata i stupanj zbijenosti veći. Bogu hvala, pa se kao građevinski otpad/višak odlaže, ovako, pored puta.

Mehanička stabilizacija – PDF

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Đarina

Pozdrav od ‘zidara slobodnjaka’

slobodno zidarski pozdrav 01.01.2016.

Uklesano na nekoj K und K utvrdi u Banjolama.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Pozdrav od ‘zidara slobodnjaka’

Mljevenje pšenice

To je ova pšenica.

Objavljeno u Svašta nešto | 3 komentara

Prepreke

igi

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Prepreke

Šenica

šenica 27.12.2015.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Šenica

Utjecaj krajolika na razvoj jezika i narječja

Kratki brifing (siječanj 2016.)

Ova ‘teorija’ nema smisla. Ako govorimo o nečemu što se ovako višeznačno isprepliće s raznim razinama života  čak ni najholističkiji pristup nije dovoljan, čak zvuči licemjerno. Ako kažemo da se dvije      šta?        , preklapaju: frekvencija i mehanička energija teško, glupo, nebitno razlučiti koja više utječe na materiju. Što se tiče jezika: jezik je živ, glupo je reći da, jezik nastaje pod utjecajem reljefa jer to nikako ne može biti istina. Reljef , prostor i oblik  proizvodi frekvenciju, ajde može proći kod mene, a za primjer sam uzeo jezik jer sam jezik utječe na druge stvari kao napr. jedan dio nacionalizma (koji je spoj religije, jezika, kulture nekog područja), a to znači da je nacionalizam nematrijalan i svatko ga može tumačiti na svoj način – odnosno dobar je sistem za kontrolu, a više ni to nije istina jer sad je 3016. i polupali smo si sve lončiće.

Mislim da je cilj ove ‘teorije’ shvatiti da se nemamo za što držati nego za svoju pucu ili za ča god drugo dok smo tu, te da kolektivno sudjelujemo u konstantnoj promjeni ne samo očitih stvari već i onih drugih. A još gore, umirati za ideale, a trčati za parama.

IDE PRIČA (prosinac 2015.)

Svakako nije na meni da pišem o ovoj temi, ali muči me, pa evo:

Ako je u početku zemlja bila u tami pusta, Bog je riječju pozvao svjetlost i onda je došlo sve drugo… (vede spominju da je prije riječi bila ‘ljubav’ – ‘iz ljubavi’.)
Znači: riječ = zvuk, zvuk = frekvencija, svjetlost = energija (elektromagnetsko zračenje), zvuk + svijetlost= oblik. Oblik se opisuje geometrijom, a geometrija matematički – brojem (aritmetički).

Ako okrenemo redoslijed: svaki oblik = zvuk.

Ako uzmemo u obzir ovaj dokument (film):

Što znači da osim što frekvencija utječe na uzorke na ploči 2D, očito utječe i na trodimenzionalno uzdizanje, prema tome sav reljef je nastao pod inicijalnim utjecajem zvuka/frekvencije koji potiče iz bližeg i daljeg svemira (ili baš ne), odnosno svaki oblik u prirodi i tvornici nastao je pod utjecajem zvuka. Priroda nije baš najtiše mjesto na Zemlji, odnosno vrlo je tiho u trenucima smanjene energije, recimo u jamama je stvarno tiho i čuje se kucanje vlastitog srca, ali nitko od nas nije bio u jami kad je ona nastala u svojoj glavnini, npr. sige čujemo kako nastaju (kapanje). Samo što mi uvijek uzimamo u obzir samo onu mehaničku stranu svih procesa koja je naravno istinita, recimo: taloženje kalcita, trenje, udar itd.

Zvuk je svakako tamo i tu i nije to ništa diskutabilno, naravno nitko neće reći da ako izmjerimo zvuk-frekvenciju koja kao nusprodukt proizlazi mehaničkim oblikovanjem materijala i to, taj broj, upotrijebimo kao frekvenciju/zvuk za oblikovanje nekog oblika (isključivo zvukom).

Ako je to istina, da zvuk utječe na oblik, onda je pravo pitanje: da li oblik ‘proizvodi’ zvuk, odnosno da li ‘isijava’ frekvenciju? Ako se pokaže da oblik proizvodi zvuk, onda taj zvuk svojom frekvencijom utječe i na druge ‘oblike’.U ovom slučaju oblik promatramo na makro razini: reljef.

Tako da i nije bitno da li je reljef nastao pod utjecajem zvuka, previše je okolnosti i utjecaja na nastanak reljefa da bi čak i u teoriji sve pripisali isključivo frekvenciji.

Ipak, ako je reljef nastao regionalnim utjecajem određene frekvencije onda on specifično utječe na sve oblike koji se nalaze u tom reljefu, pa i na žive oblike – bića u tom reljefu. Utječe i na sve drugo, ali ako se usredotočimo na živa bića konkretnije na ljude, utječe na temperament, na kulturu ljudi. Utječe i na jezik tih ljudi na njihovo: narječje. Prema tome narječja su nastala specifičnim utjecajem reljefa na ljude. Oblici reljefa očituju se u izražavanju ljudi na nekom području. Reljef govori kroz usta, ruke, noge ljudi koji u njemu žive i tako i dalje utječe na kreiranje ‘stvarnosti’.

To bi ovako izgledalo: dijete se rodi negdje u nekoj zemlji u nekom zavičaju prvo uči materinji govor koji je njegova majka naučila od svoje majke, ali još važnije jezik koji je usvojila tokom života od društvene skupine kojoj je pripadala. Ako je mir na zemlji onda nema nasilnog kretanja koji će recimo tu majku i dijete, obitelj i više njih protjerati u neku drugu zemlju, u drugi zavičaj. Ali ako se iz nekog razloga oni presele u drugu zemlju oni naravno neće odmah, buum, vuup-vuup biti pod utjecajem reljefa i početi govoriti jezikom koji ne razumiju. Odnosno, ako se presele na područje gdje nema ljudi, kroz vrijeme bi se njihov govor trebao promijeniti, a to će biti još brže ako se presele tamo gdje ima ljudi.

Tu bi trebao biti videjić o nekim afričkim curicama koje u Irskoj školi naučile Gaelski i govore ga bolje od većine Iraca. 

Ako je ovo, istina što to znači (na malo širem plan(umu))?

NACIONALIZAM:

Nacionalizam je nastao putem prosvjetiteljskih ideja o slobodi naroda i pojedinca, (vrhunac je završetkom Francuske revolucije). A što smo naučili o slobodi?

sloboda_08.06.2015.

Sloboda je ropstvo, jer sloboda je osjećaj pojedinca koji dolazi iznutra, a kad netko garantira, poziva, bori se za slobodu automatski više nije slobodan. Možda je to pojednostavljeno, ali pogledaj malo, ako se od 1789. borimo za slobodu, za prava imamo ustave i sve to skupa, a opet: rat. “La lotta continua!” mora stati jednom. Jer mi se borimo, a neki se bogate i uživaju.

Jasno je da nikad nije bilo rata zbog nacionalizma. Nacionalizam je onaj okidač za dizanje topovskog mesa u kojem kuca srce junačko i na priziv domoljublja/pripadnosti nekoj nacionalnoj skupini koja je povezana oko čega? Jezik, kultura… Države su okupile pripadnike sličnih jezika na nekom području, a zapravo su ekonomske zajednice ili jednostavno tvrtke koje koriste ljudske emocije za tjeranje ljudi u izvršavanju nekih svojih ideja. Po potrebi se izmjenjuje religija/nacionalizam, ali to su isti osjećaji (pripadnosti) u ljudima.

Ovako je možda lakše uočiti važnost jezika, ali uglavnom nam to promiče u ‘nacionalnom izražavanju’ koje se uglavnom svodi na mržnju prema onome tko govori drugačije od mene. “Barbari” zvali su ih još Grci, pa i Rimljani one priko Učke, preko Drine, Hrvati Nijemce (ako ne govori mojim jezikom, kao da ne govori nijednim)…

Strah od tuđeg jezika, kulture/religije, a zašto? Da li je jezik stvarno nasljeđe, više i od krvi i gena? A kako kad se sve izmješa i teče.

Koja je stvarnost i važnost svega ovoga kad ništa od toga ne postoji. Jezik ne postoji, pismo postoji, domoljublje ne postoji dok ne postane smrtonosni šovinizam. Frekvencija ne postoji dok nije svijetlo, a ni svijetlo ne postoji dok nema oblika, a ni oblika nema na atomskoj razini. Zašto onda umirati za ideale koji ne postoje i čuvati postojeće stanje u strahu od promjene. Sve što se sada događa u svijetu posljedica je očuvanja stanja za koje je prirodno da se mijenja, unutar umjetnog ‘režima’ na svim razinama koji smo si stvorili.

Koltrine na brkunima.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Utjecaj krajolika na razvoj jezika i narječja

mnopkigigi_09.12.2015.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za

Gljivanizam (Gljivarski urbanizam)

Prvi primjer: Gljivanić kod Zaboka.

Pogled (sa strane):

Gljivarski urbanizam_06.12.2015 (4)Gljivanizam 2 a

Situacija (odozgora):

Gljivarski urbanizam_06.12.2015 (1) Gljivarski urbanizam 2 (2)

Drugi primjer: Gljivanovgrad (kod Srijemske Mitrovice).

Pogled (sa strane):

Gljivarski urbanizam_06.12.2015 (2)

Situacija (odozgora):

Gljivarski urbanizam_06.12.2015 (3) Gljivarski urbanizam 2 (1)

Objavljeno u Svašta nešto, Svugdje negdje | Komentari isključeni za Gljivanizam (Gljivarski urbanizam)

Karbun iz špahora

U jednoj limenci napunjenoj zemljom koja je dobro utisnute među drvca kako bi se postigla piroliza. Na slikama: crni prah je prepečena zemlja, dobivena redukcijom kisika, a crveni grumenčići su površinski sloj koji je bio izložen zraku, na posljednjoj fotografiji je drveni ugljen. Limenka nije imala rupice, pa je drvni plin izlazio kroz pukotine zemlje, ali očito kisik nije ulazio unutra. Proces je gotov kad plin prestane izlaziti, što je u ovom slučaju vrlo kratko < od 2 h.

Objavljeno u Stvari, Svašta nešto | Komentari isključeni za Karbun iz špahora

Alat za žbukanje

Objavljeno u Stvari | 1 komentar

Uskoro u kinima, dugo već na igralištima

DANAŠNJE TEME:

Sranje u svijetu.
Utjecaj sranja na ljude.
Koje „stvarne“ stvari su stvarnije od drugih.
Izbor stvarnosti.
Stvarna vrijednost novca.
Ne postoji „sloboda“ jer nju nam nitko ne može uzeti, ali postoji slobodno vrijeme.
Sve je sveto – Nema ničeg prirodnog u prirodi (još o stvarnosti – iluziji).
Izbor i što raditi kad se popravi iluzija.

Izgleda da će uskoro tri osnovna kuta biti problematična svima kao što je dugo već nekima: HRANA / VODA, STANOVANJE/ODJEĆA/OBUĆA (materijali i usluge), te PRIJEVOZ.

potrebne stvari u vremenu 27.11.2015.

Recimo da su to čisto fizičke „stvarne stvari“ – za očuvanje zdravlja tijela. Kako svijet sve više počinje ličiti na razbijeno ogledalo i izgleda kao da će se svi uskoro upitati: „Kako sad dalje?“ Svima od nas svaka prevrtljiva budućnost kao i pomicanje sa statusa QUO donosi ili pad ili skok odnosno prilike/neprilike. Upitno je naravno samo to: kako se mi nosimo s time. Oni kojima ide dobro ‘sada’ (27.11.2015.pet) kao i onima kojima ide loše mogu svakako očekivati nagle promjene smjera ‘sreće’. To je normalno.

Ono što zovu RAT RACE je ono kad uđeš u kotač i vrtiš se u svom snoviđenju kako bi stvari trebale izgledati. U ovom našem slučaju to je naravno trka za svetim novcem odnosno stvarima/željama/potrebama koje ga iziskuju. To su oni papirići i kovanice koje bi trebale zamijeniti neku stvarnu vrijednost koja se već dugo vremena mjeri u zlatu. A zlato kao jedan od najboljih i najkvalitetnijih metala stoji pretočen u nekakve pločice. Naravno ni to nije istina.

Vjerojatno je bliže istini da se novac ‘vrti’ dugom odnosno kamatama,  a prava vrijednost ne postoji već se radi samo o binarnim promjenama u računalnom sustavu odnosno brojevima koji označavaju tko ima više, a tko manje. Vjerojatno, ni to nije istina.

Mislim da je prava – stvarna vrijednost novca sat – vrijeme. Mi štakori/ljudi nemamo ništa svojeg osim svog ‘slobodnog’ vremena. „Nemoj Ti meni o SLOBODNOM!“

Odnosno bolje je reći: Ne posjedujemo ništa nikakvu pravu vrijednost osim svog vremena, a njega smo se spremni lako odreći na dnevnoj, tjednoj, mjesečnoj, godišnjoj bazi u cijelom životnom ciklusu u zamjenu za _______.“

ALI OPRAVDANO, nemoj sad kenjati!: Ako želimo jesti: hranu iz dućana ili sjeme, pijantine, traktor, naftu, moramo platiti, ako želiš piti, će da platiš, ako se želiš posrati obrisati i povući vodu; plaćaš, ako želiš živjeti u svoj kući: „zašto? jer želim, jer sam čovjek i imam pravo na to kao ptica na nebo, ne a?“ ako želiš živjeti u svoj kući, stanu možeš se jebati ili postaviti na glavu ili živjeti s roditeljima ili čekati da ti kupe stan/kuću/zemlju i slušat i znat kako ti je to netko kupio/poklonio, ili čekaš da ti netko umre ili skrbiš za nekog stranca do smrti i kad umre pokupiš mu imovinu… sve fore da se baš osjećaš čovječno… ili digneš kredit, naravno.

Da dalje ne serem, sve, ama baš sve, ima svoju cijenu, ali bitno je: sirovina NEMA. Sirovina je prirodna – zemaljska, čije je to? Od koncesionara, od vlasnika zemljišta, od države, od Majke Zemlje??? Tako da se samo rad u jedinici vremena naplaćuje i to je ona cijena na biljetu.

Što znači: Kad me netko pita: pošto su dunje, ja kažem ništa ako si ih sam ubereš, sa stabla koje sam posadio na zemlji koju svojatam jer je po nekom postfeudalnom zakonu preko mojih predaka silnim raspodjelama pripala začudo baš meni ili je jednostavno svojatam, a stablo nisam ni posadio, svakako dunja je izrasla i rodila točka  Ako želiš da ti dunje donesem u kašeti na kućnu adresu, onda je cijena u papirićima jer me taj proces koštao vremena, a meni recimo treba špatula i umjesto da vrijeme potrošim u izradi špatule potrošit ću novac da kao uštedim vrijeme, ali nekako ću morati potrošiti vrijeme da zaradim taj novac.

To je:

Rat race!
It’s a disgrace
To see the human-race
In a rat race.

Meni je drago da sam štakor u ovoj utrci i neću se truditi ništa mijenjati. Stajat ću i čekati da me poklopi. Fascinantno mi je gledati kako sam sebičan u svojoj sreći i kako stvari što više fiktivno idu prema gorem to se ljudi sve više i više odvajaju jedni od drugih jer: Sranje je, treba skupit pare, treba kupiti, sakupiti, prodati, odnesti, dovesti, navesti drva i zatvoriti se u kuću, kupiti si pasa, ne biti sebičan, napraviti puno dobrih djela, ne osjećati se loše, napraviti nešto, ići na izlet, popeti se na neko brdo, osloboditi se stresa, osjećati se dobro, ne biti depresivan, šutiti, šta se žališ, bar nemaš djecu, bar imaš posao, stan, prijatelje, pivo… i nažalost sve je to, sve skupa fiktivno i stvarno, lažno i istinito.

Ali, da čujemo kako to poetičnije Kentaur kaže dječaku:

medea

 Sve je Sveto! Nema ničeg prirodnog u prirodi; zapamti dobro dječače moj!

Kada ti bude izgledalo prirodno, to je kraj.
Zbogom nebo, zbogom more…
 
Kako je nebo lijepo!
Tako je blizu…
Sretno…

Zar ne osjećaš da bar jedan njegov dio ne pripada prirodi?Pripada li možda ,nekom bogu? More, također.

Danas, kad puniš 13 godina i loviš ribu s nogama u vodi, pogledaj iza sebe. Što vidiš? Možda nešto prirodno?

Sve što vidiš samo je privid. Oblaci koji se ogledaju u mirnoj vodi, u tri sata poslije podne…

Pogledaj onu crnu crtu na moru, koja sjaji kao na ulju. To su sjene drveća i trske. Bog je svugdje gdje pogledaš. Ako nije tu, onda je ostavio tragove svojeg Svetog prisustva: tišinu, miris trave, svježinu izvorske vode.

Da, sve je sveto.

Ali svetinja je u isto vrijeme i prokletstvo…

Zato što bogovi koji vole, u isto vrijeme i mrze.

Možda ti sada misliš da sam previše poetičan, osim toga što sam lažov… Ali za antičkog čovjeka, mitovi i rituali su konkretna iskustva, koja su svuda, u njegovom svakodnevnom životu. Za njega je stvarnost savršena cjelina i uzbuđenje koje on osjeća kad pogleda ljetno nebo, na primjer,  jednaka je unutarnjem osobnom iskustvu modernog čovjeka.

Ti ćeš otići kod svog strica, koji je oteo tvoje prijestolje i tražit ćeš ono što ti pripada. On, da bi te se riješio, izmislit će neki izgovor. Stavit će te na iskušenje, a možda i  poslati da nađeš zlatno runo. Tako, otputovat ćeš u daleku zemlju preko mora. Upoznat ćeš jedan svijet koji mi možemo samo zamišljati. Vidjet ćeš da je tamo život stvaran… Zato što je stvaran samo onaj koji je mitološki i obrnuto… Tako bar predviđa naš božanski um.

Ali ono što se, nažalost, ne može predvidjeti, su greške u koje ćeš upasti. Tko zna koliko će ih biti? Sve ono što je čovjek shvatio obrađujući zemlju, sve ono što je shvatio vidjevši biljku niklu iz sjemena, sve ga vodi do konačnog zaključka: To je novo rađanje…

Ali ovaj zaključak više nije koristan. Ono što je čovjek naučio od sjemena žita, za tebe nema smisla. To je kao neko daleko sjećanje koje te se više ne tiče…

Zapravo, bogovi ne postoje. Daj život sjemenu i ponovo se rodi iz sjemena.
 
(Medea, 1969.)
 

Tako da nije stvar u borbi protiv stvarnosti u smislu oslobađanja od fikcije kao u nekim često citiranim i popularnim holivudskim filmovima. Jer materijalni svijet u svojoj krutoj promjenjivosti, spiralnom ciklusu ponovnog rađanja, po mom mišljenju je više fiktivan i nestvaran od duhovnog (a i nije). Ali  ja sam sám odabrao ovaj svijet kao svoju stvarnost koju kao govno stišćem u vremenu u kojem sam odabrao da ga cijedim i zato uživam sada.

Jasno je da zapravo želim vidjeti promjenu iz govna u kompost.

Zato kad kažem zdravlje (tijela, emocija i uma) j e d n a k o  je lakše ostvarenje duhom vođenih potreba iako nekad i često bolest ima sličnu ulogu, ali ako smo izabrali zdravlje je = voda, hrana, odjeća, obuća, dom, društvo itd.

Tako da, ako je ovo stvarnost koja će opstati, tada za mene u njoj nema mjesta odnosno biti ću kao svi drugi kreteni – kreten. Kreten do kretena dva kretena.

Kad se dogodi promjena ja ću u njoj miješati maltu i raditi kompost kao i do sada.

Objavljeno u Entropija, Svašta nešto | Komentari isključeni za Uskoro u kinima, dugo već na igralištima

Kasun za drva

Od tri jelove daske od 4 m  × 15 cm × 2,5 cm i 60 cm četvrte, jedna letva i 100 vȋda i 3 h posla.

Objavljeno u Stvari, Svašta nešto | Komentari isključeni za Kasun za drva

Osušeni gušter

Ostao u nekoj cijevi kojoj su zabetonirani krajevi.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Osušeni gušter

Piljenje keramičke dimovodne cijevi

Vrlo tvrd materijal. Sistem sa sajlom je dobar, ali bilo bi bolje da se vrti u krug, tako da se sajla (2 mm) relativno brzo potrošila. Pila za drvo je opet odradila dobar dio posla, a na kraju i malo dlijeto za kamen.

Objavljeno u Svašta nešto | 1 komentar

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za

Dunje

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Dunje

Fazan

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Fazan

Šumica u teglica

Objavljeno u Svašta nešto, Vrt | Komentari isključeni za Šumica u teglica

Drveni batić

Za pomoć kod zidanja. Drška od drena, glava od lovora.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Drveni batić

Aditivi

aditivi - fak off 19.10.2015.

Zanimalo me je kako produžiti sezonu zidanja i kod niskih temperatura, te sam tražio podatke o ledištima raznih ulja koja bi se dodavala u smjesu (maltu). Zapravo me zanimalo za laneno ulje i eventualna (jeftinija) verzija – suncokretovo ulje. Ispostavilo se da su bar po točki ledišta, to slična ulja: lan od -16°C do -27°C, suncokret od -16°C do -18°C. Kod nas temperatura rijetko pada ispod -5°C. Uz to me zanimalo što s dodatcima vlakana tipa mekinje od pšenice ili ljepljiva juha od riže s kineskog zida. Na kraju sam u gugl upisao ‘linsseed oil in mortar’ i našao ovaj doktorat sa sveučilišta u Bolonji. Teta Eva Čechová (bog pomiluj) opisala je opsežno istraživanje o utjecaju lanenog ulja na svojstva vapnenog morta, a uz to donosi (u natuknicama) podatke o raznim drugim aditivima i još svašta nešto.

Želio sam reći, o tim aditivima. Znači, oni osim one osnovne mješavine: vapno, pijesak, tucanik, voda koji ionako vrlo bitni povećavaju (ili smanjuju) neka svojstva. Tu dolazimo do problema jer vapno je kao vezivo, nakon otkrića cementa odbačeno kao važan građevni materijal (više se koristi kao aditiv cementu za usporavanje/produljivanje vremena vezanja – produžni mort ili za neke sporedne radnje), te su tako znanja koja su se prenosila s majstora na majstora jednostavno izgubila, a svaki od njih imao je neku svoju mješavinu (koja je često bila od najpristupačnijih materijala). Danas je zato cijela zbrka kako napraviti dobar mort. Da bi to shvatili, high-scale znanstvenici provode godine istraživanja, da vrate izgubljeno. Jer, stvarno znanje je izgubljeno. Stari, nisu odokativno miješali, jer sve je bitno (recimo 1% lanenog ulja na masu veziva djeluje pozitivno – poboljšava ju, a ≥ od 3% djeluje štetno), a opet, nisu bili ni ljudi kompjuteri na digitalnoj vagi, recimo nemogućnost dobivanja jednake granulacije ispune također je djelovalo dobro, kao što djeluje i danas.

Jasno da sam i prije ovog ispitivanja isprobao i laneno ulje (koje sam stavljao premalo) možda 0,5%) i crvenu zemlju koja očito djeluje hidraulično. U galeriji ispod su tabele iz tog doktorata:

Još jedanput ‘ZAŠTO TOLIKO PRIČE O VAPNU’?. Zato jer se mi radimo njime. Jer je to dobar materijal. Jer je izazovan i zahtjevan, a “mekan” materijal s kojim se može puno eksperimentirati. Zato jer me živcira da je jedan takav materijal ustupio mjesto cementu i sada svako drugo dijete ima alergiju, astmu, autoimonu pizdariju i tko zna što još, kuće izgledaju ružno, vlažno (vlaga ulazi kapilarno, higroskopnost je velika, evaporacija nikakva), beton se raspada nakon par godina, izbija sol, mrvi se, armatura korodira. Ipak najbitniji odgovor je onaj prvi, jer vapno nije jedino dobro vezivo, postoje razne gline, zemlje, sadra… valja je još ča. Pravilo slično sa sličnim. Kad radim s betonskim bloketima miješam cementni mort. Zašto toliko protiv cementa? Meni je već dojadilo žaliti se u ovom potrošačkom društvu gdje više niti ne gledamo da nešto bude za sljedeću generaciju nego da bude za par godina, a u tih par godina navućemo reumu. Dojadilo mi je slušati građevinare. Većina nas stvarno mora imati neku zaštitu oko sebe inače umireš od ‘ekspozicije’. Boli mene briga za vapno i za kamen. Želim dobro živjeti i onako kako Želim -želim živjeti, ako dobro živim onda sam sretan (mi rođendan), ako sam sretan gledati ću još nekog povući za sobom, uz sve to gledati da ne zeznem nekog koji samnom nema ili ne želi imati posla i da se sve to skupa ‘malo vidi’, a to što se vidi da je lijepo kome je lijepo, a kad prestane služiti da nestane kako je i nastalo,  – iz ničega u ništa – iz šupljeg u prazno. Ako se to ništa može podijeliti s nekime – super. Izgleda da postoji puno načina i puteva, samo su ciljevi u oblacima (nepostojeći). Kuća – ŠTA KUĆA! Za koji Dom? Evo pa gledaj:

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Aditivi

Izložba kod starog kažuna

Objavljeno u Svašta nešto, Svugdje negdje | 1 komentar

Kašeta za ići negdje s psom i biciklom zajedno. Verzija za velike guzice i niske siceve.

Sve isto kao prije samo je odrezana stranica da kašeta može bolje sjesti na portapak,  a dupe na sic. Koštovnik: 44 kn kašeta, 17 kn “U” vide i matice.

Objavljeno u Stvari | Komentari isključeni za Kašeta za ići negdje s psom i biciklom zajedno. Verzija za velike guzice i niske siceve.

Egipatski lakat na štapu

Neki dan sam se vozio u autu punim škrilja i slušao ovu muziku:

kako se auto kretao tako su se škrilje klackale i proizvodile zvuk (kamen u kamen) raznih tonova koji se na neki način uklapao u glazbu iz auta da je zvučalo kao da je njen dio. U stvari ne bi ni primjetio da pjesma nije završila i počela nova i opet isto uklapanje.

Pa sam odlučio napraviti štap od lakta po nekome egipatskom modelu.

Ako se muzika sastoji od nekakvih dužina u trajanju i očito postoji takva – s takvim omjerima u koju se uklapa bilo kakav random “prirodni” zvuk, onda postoji i dužina s podjelama koja se najbolje uklapaju u prirodu odnosno čovjeka odnosno životinje, biljke i minerale.

Objavljeno u Stvari, Svašta nešto | Komentari isključeni za Egipatski lakat na štapu

Mravi ideju na zimovanje

Nakon što ljeto provedu u ovoj debeloj gredi koja je isplutala iz mora puna crvotočina, ali nakon tretmana morem – bez crvi, naselila se kolonija mrava koja sada ide na sigurnije ili je možda u pitanju kiša. Sa sobom nose i ličinke.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Mravi ideju na zimovanje

“Iđe ga Meho.”

Iđe ga Meho_29.09.2015. - kopija

Objavljeno u Entropija | Komentari isključeni za “Iđe ga Meho.”

faćada - kopija

Objavljeno u Entropija | Komentari isključeni za

Lotta na kamenu_29.09.2015.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za

Dai diamanti non nasce niente, dal letame nascono i fior

Dai diamanti non nasce niente, dal letame nascono i fior_23.09.2015.

“Iz dijamanata ne raste ništa, iz gnoja raste cvijet” (Fabrizio De André)

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Dai diamanti non nasce niente, dal letame nascono i fior

Kašeta

Jednostavan način povezivanja kašete s portapakom, na “U” vijke s gumicom u maticama kroz metalnu pločicu širine 3 cm, dužine 25 cm (preko cijele širine kašete, da se smanji opterećenje na plastiku), sve obloženo gumom. Guma je bitna zbog vibracija u vožnji koje inače sve skrše. Za sjedenje jastuk.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Kašeta

Učvršićvanje stupića za kišosuncobran

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Učvršićvanje stupića za kišosuncobran

Spavajući leševi i bjeloglavi supovi

Objavljeno u Svugdje negdje | Komentari isključeni za Spavajući leševi i bjeloglavi supovi

Tesarska sjekira

Došla na buvljak iz Čakovca. 100 kn. Manig (drška) by: Dren.

Objavljeno u Stvari | 1 komentar

Veelki kamen

E ovog je bilo teško i prevrtati.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Veelki kamen

Poletna kapica by: Džongo

Objavljeno u Stvari | Komentari isključeni za Poletna kapica by: Džongo

Filter mineralizator (domestik usage)

Što je ovo?

Filter-mineralizator je naprava za filtriranje i mineraliziranje vode što bi značilo: od vode iz špine koja je očišćena od svega pa i dobrih stvari i koja u sebi očito (pogledaj ‘Izvještaj’) nosi neke bezukusno/bezbojne tvari koje su dosta štetne, dobiti kaotično usporenu vodu koju bi organizmi (naši, životinjski i biljni) mogli lakše prihvatiti, jer valjda je poznato da je voda potrebna za život, odnosno da stanice uzmu samo koliko im odgovara, a ostalo ispišamo ili izevaporiramo.

Kako funkcionira?

Čista voda iz špine nalije se u rezervoar u kojem su najrazličitije stijene, kamenčići (vapnenci, mramor, tuf, keramika, dolomiti, lava s Vezuva) i slučajno nešto ugljena i sve to stoji na riječnom pijesku. Zatim laganim procijeđivanjem ulazi u filter gdje je gomila pijeska, keramike, drvenog ugljena i rđavih čavala, koji služe da na sebe vežu oksidanse iz vode (ako to i nema smisla, tamo su). Zatim je propusna membrana (krpa) da se sve to skupa (pijesak) ne slije u zadnju posudu, odnosno mineralizator u kojem su također kamenčići s raznih mjesta, malo sitniji i podrobnije odabrani. Na kraju je jedan pluteni čep s bakrenom cjevčicom svijenom u spiralu i to sve skupa, lagano se cijedi u staklenu bocu.

Zašto?

Ne znam točno zašto, osim da sam prije par mjeseci čitao ovaj izvještaj kvalitete vode za jug Istre i pretraživao, mislim wikipediju, za svaki pojedini spoj i to spojio s izvještajima s Pulske onkologije. Moje shvaćanje je ovakvo: nije problem samo kloriranje, problem je što se klorira mikroorganizmima ‘zagađena’ voda s kojom klor veže i stvara nove spojeve koji su redovito kancerogeni. Tako da bi vodu trebalo prije kloriranja pročistiti od mikroorganizama. Čudi i samo kloriranje u drugom desetljeću XXI. st., a glavna prednost, kažu, je ta što je jeftin i jednostavan za uporabu. Stvarno postoji brdo drugih novih, starih stvari za istu svrhu. S druge strane, mislim da su komercijalni filteri mutna posla i bacanje para.

I šta sad?

Ni ovaj filter-mineralizator nije konačno rješenje (naravno), ali bar će biti moj put za poboljšanje vode. Istina, nije da mi se gadi špinovača, bar kažu da nema arsena, žive, olova…, vodu u plastici neću kupovati, ali jednog dana ako se desi da moramo piti iz kaljuže, jezera, lokve, šterne, uslijed poplave itd. ovo čudo bila bi osnovna stvar za ugodno življenje.

Link na filtre u zemljama trećeg svijeta.

Objavljeno u Stvari | Komentari isključeni za Filter mineralizator (domestik usage)

Oranje poslije kiše (s utegom)

Mali “Tomo Vinković” i vrganj nemaju dovoljnu težinu da probiju stvrdnutu koru. Sada slijedi sijanje za jesen.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Oranje poslije kiše (s utegom)

d hed of d fiš

Objavljeno u Svugdje negdje | Komentari isključeni za d hed of d fiš

Olio di kantarion I like. We like!

Izgleda da je ovo neko super ulje maslinovo cvjetići kantarionovi stajali u njemu 40 dana na direktnom suncu koje izgleda jako vole i drže ga u sebi pa kad zimus to namažeš sjetiš se ljeta i kako ti je bilo super na teplini u vlastitom sosu se točati i moru. O, da osim za sve, super za upalu mišića i nakon pregorjevanja na suncu, ali nikako za sunčanje.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Olio di kantarion I like. We like!

Humus (naš domaći)

Je da, sve ča je doma je domaće. Ma mi smo napro kuntentni ča smo sve to posijali, tendili, nabrli, učistili, prontali, poili i kagadu učinili i sve to doma.  Ki ne voli ti vrajži slanac, vero si more ča god učiniti od njega samo ku se riva spensati. Humus je takuova jedna spensadura.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Humus (naš domaći)

Berba kumpira

Kao što se vidi kumpira nije bilo. 1 : 1 – koliko smo posijali toliko smo i ubrali.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Berba kumpira

Lukovice

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Lukovice

Crni gad u lovu na zelembaća

Prilično žestoka borba, rez. 1 : 1 (gad pojeo zelembaćev rep). O guji.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Crni gad u lovu na zelembaća

Korijander (sjemenke)

Toliko je zdrav, da bi samo njega trebalo jesti.

Zdrav je, ali koristi se kao začin.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Korijander (sjemenke)

Životinje žeđaju

Neki dan je mali zec došao do mene i pobjegao kad sam ga zvao, ali sam mu pustio vodu. Ovaj jež bio je raskrečen na putu.

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Životinje žeđaju

Slanac je dobro!

Ova suša bar slancu odgovara. To je ovaj. Na fotografiji: skroz lijevo u kanti je ubrani (sve skupa s stabljikom i korijenom), u sredini je prikazan proces skidanja suhe opne tzv. ‘muljenje’, zrno je toliko tvrdo da neki to rade autom po uzoru na napad kopitarima nekad; i skroz desno – fino odvajanje zrna od sitnih ostataka ‘muljenja’ – tzv. ‘vijanje’ na vjetru, tj. na slici je sito koje čeka da ode na mjesto gdje puše.

Objavljeno u Vrt | 6 komentara

Cuk – cuketi

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Cuk – cuketi

Podrtine Italije (megalitski – kiklopski – poligonalni zidovi) i drugo na putu

Italija 20-26-06.15 (101)

Uvod

Eto, liebe gäste  guten abend ili bolje reći buonasera. Od 20. do 26.6.  đita di Italia, napravili 3085 km i potrošili oko 350 €, uglavnom na naftu (od 1.54 – 1.39 € cijena litre), promijenili tri majice i malo više gaća, spavali u autu, a kupali se nijesmo (bar ne tušem i sapunom), jeli smo svoju hranu do trećeg – četvrtog dana, poslije kupovali lokalne proizvode koji su jeftiniji i bolji nego kod nas (sir, salama, pivo, voće), a vode za piće ima  u izobilju.

Ne bi ni pisali post da ipak nije bilo bar nekakvog idejnog plana. A plan je bio ovo, na osnovu informacija s ovih izvora: NRZ i ovog teksta, zaokružili smo mjesta na karti i krenuli.

karta it

E sad, zašto tražiti nekakvo kamenje po nekoj ludoj zemlji kao što je Italija?

Iako u našoj ekipi ima profesionalnih arheologa, jedna njuškalica i jedan zgubljeni provokator, zapravo arheologija i obilaženje odavno mrtvih spomenika koji služe samo tom obilaženju ili da se nekom sruše na glavu, nisu nam od glavnog interesa, pogotovo ne rimskih, srednjovjekovnih spomenika i crkvi koje ionako imamo doma.

Ti glupi zidovi za koje zna ili mari jako malo ljudi, čak i u Italiji, rastu u jako lijepoj prirodi, na osami ili su temelj prilično lijepih gradova i gradića. To su ona mjesta gdje rastu najbolje šparoge, svakakvo drugo bilje i na njima se dobro osjećaju i ljudi i životinje, a kada se cestom svi povežu, može se stvoriti prilično lijepi izlet s kojeg ne možete donijeti niti jedan suvenir, ne morate se gurati s turistima, plaćati vodičima ili što god se radi u tom turizmu, nego se morate stalno gubiti po malim cestama, naglim skretanjima, bijelim putevima, među ludim vozačima i drugim iznenađenjima, što nam je, istinabog, bilo od glavnog interesa.

Usto i uistinu, željeli smo vidjeti uživo, jer ne postoji slika koja to može prenijeti, a i uvijek se postavlja pitanje: zašto za to nitko ne zna ili se jednostavno sve pripisuje Rimljanima ili Etrušćanima kada su razlike očite. A kako bi rekao čika Orvell: “Onaj tko drži prošlost, ima budućnost. Onaj tko ima sadašnjost, drži prošlost.” E i zašto mi to jednostavno ne bi znali, ili bar da se iskreno prizna da nitko nema pojma što je to, tko je to napravio i zašto. To je još jedan problem. Oni rijetki ljudi koje ovo zanima, stvorili su toliko teorija o svemu tome da je po mom mišljenju bolje čuvati se toga.

Slike će biti u galerijama po danima, možda koji komentar na kraju ili u slici, ima brdo toga…

I dan (20.06.2015. Sub.) – Samo smo putovali jadranskom obalom Italije i zaspali na cesti.

II dan (21.06.2015. Ned.)

Regija Abruzzo, spuki grad L’Aquila, stradao u potresu 2009. uglavnom napušten. Dobar uvod u ono što slijedi: područje visokog rizika od potresa. Ne zaboraviti da ljude ne ubija potres, već kuće koje se sruše na njih.

Abruzzo, Alba Fucens, 3 kilometra zida okružuje cijelo područje, sve pripisano Rimljanima.

Ručak

Regija: Lazio, Provincija: Frosinone, Naselje: Arpino

Regija: Lazio, Provincija: Frosinone, Naselje: Alatri

Spavali u gradu Segni na parkiralištu – nema slika.

III dan (22.06.2015. Pon.)

Regija: Lazio, Provincija: Latina, Naselje: Cori – ovdje smo prvi put pitali za savjet i to za pravo čudo ljubaznog mladog gradskog knjižničara Eugenia koji nam je pokazao to što nas je zanimalo, ponudio smještaj, ali mi kao pravi Česi iz Hrvatske smo to odbili (da nam se ne pokvari riža) i nastavili na jug.

Regija: Lazio, Provincija: Latina, Naselje: Norma / Norba

Put na jug…voćarski kraj, sve voće 1 €/kg (večera riža, spavanje)

IV dan (23.06.2015. Uto.)

Vezuv – mislili smo da se može normalno planinariti do gore, ali to je zabranjeno i onda vozi vojni bus za sto miljona eura (22€  po osobi, 2€ parking ) – jedino što smo platili za razgledavanje. Ono što smo čuli gore je da je posljednja erupcija bila 1944. kada se lava digla do vrha tog grotla, ali se nije prelila već se sve skupa urušilo u sebe stvorivši krater od 172 m dubine i tako je začepilo vulkan. To otprilike znači da se stvara veliki pritisak (plin) i da će sljedeća erupcija biti dosta strašna. U okolici živi 700.000 ljudi.

Prvo kupanje – Tirensko more, negdje ispod Rima

Regija: Lazio, Provincija: Rome, Naselje: Cerveteri – etrušćanski grad (mrtvih). Grad je izdubljen ili izgrađen u tufu i onda prekriven zemljom. Neki mali ljudi. Sada puno pasa i mačaka.

V dan (24.06.2015. Sri.)

Grad na nekoj litici izdubljen u tufu i sazidan od tufa. (Mali milijun takvih gradića).

Regija: Umbria, Provincija: Teni, Naselje: Amelia

Regija: Lazio, Provincija: Viterbo, Naselje: Vulci

VI dan (25.06.2015. Čet.)

Regija: Toscana, Provincija: Grosetto, Naselje: Saturnia

Drugo kupanje. Javne (besplatne) terme. Temperatura vode 37,5°C – uvijek. Magnezij, sumpor, kalcij otopljeni u vodi, lijek za sve, a posebno šporkicu.

Regija: Toscana, Provincija: Grosetto, Naselje: Cosa

VII dan (26.06.2015. Pet.) – Povratak doma

Jasno da moram napisati ZAKLJUČAK ilitiga pogovor:

Iako je ovo dosta zamorno, čak je najlakše obilaziti, teže je pogledati slike i kompletirati sve to. Ipak, kao što smo i mislili, mjesta koja smo obišli na neki način daju energiju s kojom se lako ide dalje. Više umaraju talijanske ceste i guidatori infernali. Stvarno, ljudi i životinje koje smo tamo sreli dobri su i miroljubivi i možda tipično za Talijane, pričaju o bilo čemu tutta forza. Ovako sve na kupu izgleda dosadno, ali obilaziti te zidine, najradije bih slikao svaki metar zida jer je svaki drugačiji (ili je to meni jer me trenutno zanima zidanje kamenom). S druge strane, na kraju je već postalo teško, čak i pozerima za odnos dimenzija ispred kamenja.

Sa “zidarskog” stajališta, koliko ja znam, mogu se samo čuditi ili još više zbuniti, ne samo kako, nego i zašto to tako raditi. Naime, poligonalni zid nije nemoguće napraviti, ali ga nitko ne radi jer pita jako puno truda, a zid je ipak samo zid. Tako da je  koncept poligonalnog zida više stvar psihološke nego fizičke naravi, osim, veliko OSIM, što je to najbolji način za doskočiti trajnoj gradnji u potresnoj zoni jer “nepravilno” mnogokutno kamenje velikih dimenzija, uslijed potresa samo sebe zbija s time da je jako precizno obrađeno, što bih ja rekao, na ključ. Valjda treba raditi s kamenom da bi se shvatilo koliko je teško klesati(?) tako nešto, rezati(?), premještati, podizati, postavljati. Kamenje mora biti takvo jer ako ne želimo koristiti žbuku, onda nam trebaju uske precizne reške gdje se dodiruje kamenje. Primijetili smo da je blisko kamenje od iste stijene, pa možda možemo reći da je obrađivano direktno u kamenolomu i onda prenošeno na zid. Uglavnom je korišten vapnenac, a u Arpinu nešto mekši konglomerat koji je lako obrađivati udarnim alatom, ali za vapnenac obrađivati udarom trebao bi biti onaj najkvalitetniji bez pukotina, a ovaj to nije. Podizati to na zid je muka Isusova, a to su kilometri i kilometri zidova na toliko raznih lokacija (mi smo obišli samo neke). Ceste koje vode kroz te ‘gradove’ su toliko široke, s trotoarima, bankinama, odvodima za vodu, sve napravljeno s tim više tonskim kamenjem. Čemu to? A gdje je vrijeme potrebno, ljudi, alati??? Kad pogledamo gradove tipa Cerveteri, Vulci koji su tipično etrušćanski, pa to je sve napravljeno u tufu kojeg 1 kubik dignu četiri čovjeka koliko je porozan i lagan. Možda su to radili neki stariji Etrušćani, tako reče pozerica. Kad kažem Etrušćani mislim na vremensko razdoblje, tu su razna plemena iz tog predromanskog vremena. Po drugima, argument da se ne zna tko je to radio je taj da se lijepo vidi način zidanja iznad tog kiklopskog kamenja što nam ne govori koliko dugo to kamenje tamo stoji niti tko ga je tamo postavio. A onda kad skužimo zemljopisnu usklađenost s ekvinocijima, solsticijima, raznim zvježđima i tko zna čime još, ajbok. Možda je bolje o tome niti ne misliti.

Moje mišljenje (na osnovi ovog  što sam malo vidio i minimalno proučio), a ne teorija je da ta mjesta nisu izgrađena sa stambenom, obrambenom, ukopnom ili bilo kakvom drugom funkcijom koju bismo mi današnji promatrači s našim današnjim mentalitetom mogli zaključiti. Uostalom, sve to skupa je i danas dosta nebitno. To je samo preživjeti, ni mi tome ne pridajemo puno pažnje, možda se više posvećujemo ugodi i olakšanju, jedina energija koja bi to sagradila je ona glazbenika, slikara, plesača, pisaca… ili neke slične kreativno-duhovne težnje – ljepota (kamen koji se vidi puno je ljepše obrađen od onog isključivo statičke svrhe (vidi Cori)). Tako da to nije izgrađeno bez veze, već po mom mišljenju na mjestima izvorišta sjecišta senzitivnih, ali jakih energija kako bi se te energije skladištile i distibuirale diljem Zemlje ili nekog područja i tako omogućilo ljudima i drugim bićima dobar i ispunjen život u vidu napretka – nabolje(!). Pa ne čudi da je sada križ, crkva ili rimski hram kao čep na vrhu svake od njih (osim Norme), a svi putevi vode u Rim, hm. Tako da postoje dvije i više struja, kao i uvijek, jedna je znanstveno-religiozne koja se drži krute materije (arheologije koja vidi samo “…od Rimskog carstva dalje, prije su bili majmuni sakupljači.”), a druga je ona neka NewNew Age “zajednica” koja je otišla u nebo i ne vraća se. Tako da se treba čuvati krutih teorija i čvrstih držanja stavova koji kad se jednom postave, svi dokazi služe teoriji, a ne istini.  Da ne završim negativno. Sve to skupa još je tamo, a ima toga svugdje i u Hrvatskoj i u Bosni, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Španjolskoj, Peruu, Grčkoj, Japanu, Rusiji, Egiptu… svugdje, cijela Zemlja izmrežana je, ne samo energetskim linijama, već stvarnim rukom građenim objektima i ne treba se puno sekirati oko toga, ali bilo bi dobro znati da je tamo i da je naše. Amen.

Objavljeno u Svašta nešto, Svugdje negdje | Komentari isključeni za Podrtine Italije (megalitski – kiklopski – poligonalni zidovi) i drugo na putu

Ne idem tamo više nikada… (Ažuriranje vojne evidencije)

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Ne idem tamo više nikada… (Ažuriranje vojne evidencije)

zemlja na stijeni_13.06.2015.

Objavljeno u Svugdje negdje | Komentari isključeni za

Paštročo

Paštroč_11.06.2015.

Noter est:

Kefir
Jabuke
Banane
Breskve
Lan
Zobene pahuljice
Keksi
Sol
Blitva
Kikikiriki
Grašak
Voda
.
.
.
tko je zaboravljen, nije se skrio

Objavljeno u Svašta nešto | 1 komentar

Teorija jednostavnog svemira – M.P. Arveš

Teorija jednostavnog svemira_11.06.2015.Šjor Arveš svakako ima svoje mišljenje, a i Lotta dabome ( 30+°C).

Objavljeno u Svašta nešto | 5 komentara

Radost prvog žita

“Šta se žuti na beskrajnom polju,
ak’te ko bude pito’
s ponosom mu odgovori:
To je naše žito!”

To je ova.

Objavljeno u Vrt | 1 komentar

sloboda_08.06.2015.

Objavljeno u Svugdje negdje | Komentari isključeni za

Česta do mora

Objavljeno u Svugdje negdje | Komentari isključeni za Česta do mora

Olivia

olivia 06.06.2015.

Mačkica from olio di makine. Nađena pored ceste. Udomljena  √ (Ček)

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Olivia

Miješanje zemlje – video

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Miješanje zemlje – video

Trešnje

Trešnje 28.05.2015.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Trešnje

Rojenje ’15

Objavljeno u Svašta nešto | Komentari isključeni za Rojenje ’15

Otvor za prozor – nacrt

otvor za prozor 23.05.2015. prozor 80 × 105 24.05.2015.

Oko otvora za prozore može se puno toga reći, ali za sada dovoljno je i ovo:

Prevelik je!

Drugi dan:

Kad  želimo napraviti otvor u zidu za prozor uglavnom nas zanima:

  1. Parapet (zid od poda do otvora) visina i debljina
  2. Vanjski okvir otvora
  3. Unutarnji okvir otvora
  4. Nadvoj iznad otvora
  5. Dimenzije otvora i stolarije
  6. Način ugradnje stolarije (prozor i škurnice)

1. Parapet u širokim zidovima (> 40 cm) može biti debljine zida, a može se sužavati na nekih 30 cm širine zida, tako da se prozoru može bliže prići, odnosno da se može lakše gledati, pozdravljati susjede, dovikivati, pušiti, pljuvati, rastezati robu. Ova suženja rijetka su u kućama na selu, a česta u gradu, ima i smisla. Najčešća visina (od poda): 90 cm.

2. Vanjski okvir otvora. Kod nas u kamenoj iliriji to su ona prepoznatljiva 4 kamena koja zovu erte i doslovno su okvir prozoru.. Pažnju kod izvođenja treba posvetiti na donji – horizontalni kamen okvira. On može biti isturen nekoliko cm iz fasade, onda se na njemu radi žlijeb koji služi da se voda s prozora na cijedi po fasadi, a najgornja ploha mora biti pod nagibom od 2%. Može i bez svega toga (isturenja, žlijeba i nagiba) , takvi su prozori najčešći, ali možda ipak bolje napraviti nagib.

3. Unutarnji okvir otvora, kod nas je izveden dosta jednostavno, okomito na vanjski okvir, u debljini zida. Da bi postigli bolje osvjetljenje prostorije, unutarnj zidovi otvora mogu se izvesti tako da se šire otprilike 20° u odnosu na vanjski okvir. Ako se dobro proračuna mogu se postići razne igre sa suncem, odnosno podešavanje upadnog kuta svjetlosti u određeni dan u godini. Više o tome kasnije

4. Nadvoji iznad otvora u kamenu izvodi se u obliku luka. Luk može biti ravni, segmentni, polukružni, gotički… Nadvoji u obliku luka rasterećuju težinu zidova iznad otvora na okolni zid. Ako je vidljiva samo ravna erta, gotovo je sigurno da je segmentni luk skriven u zidu.

5. Dimenzije otvora su vrlo različite, govori se da bi površina prozora trebala biti 1/7 površine prostorije koju osvjetljavaju, ali mislim da je to nije toliko bitno. Ionako svijetlost dolazi do izražaja samo u tami. Uglavnom, prozori kod nas najčešće su širine 70-90 i visine 100-130, u omjeru (odnos širine i visine) 1,5 – 1,4 – 1,33

6. Načini ugradnje stolarije su u mokro, polusuho i suho, ali kome to nešto znači. Potrebno je odabrati način da prozori ne propuštaju kišu i vjetar, a to je najsigurnije tako da postoji stvarna, fizička, uzidana barijera i da se doprozornik ugrađuje žbukom – u mokro – ali tako je najteže, najlakše je montažno – u suho s kitom, s pjenom.

Objavljeno u Stvari | Komentari isključeni za Otvor za prozor – nacrt

Anno d’erba, anno di merda (oplijevljen i okopan kumpir)

Opljevljen kumpir 20.05.2015 (4)

Nova zemlja = Dobar krumpir → Nova zemlja = Puno trave

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Anno d’erba, anno di merda (oplijevljen i okopan kumpir)

Sijanje i ostalo

Posijali: Kukuruz, tri reda, u istu brazdu: tikvice, bamija, visoki i niski fažoleti, peršin, salata, biž šećerac, salata.

Ostalo:

 

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Sijanje i ostalo

Košnja 10.05.2015.

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za

Vrt(ovi) 05.05.2015.

Okopavanje kumpira

Pomidori

Ostalo

Mrtva kopriva

Terasa

Objavljeno u Vrt | Komentari isključeni za Vrt(ovi) 05.05.2015.