Uvod
Eto, liebe gäste guten abend ili bolje reći buonasera. Od 20. do 26.6. đita di Italia, napravili 3085 km i potrošili oko 350 €, uglavnom na naftu (od 1.54 – 1.39 € cijena litre), promijenili tri majice i malo više gaća, spavali u autu, a kupali se nijesmo (bar ne tušem i sapunom), jeli smo svoju hranu do trećeg – četvrtog dana, poslije kupovali lokalne proizvode koji su jeftiniji i bolji nego kod nas (sir, salama, pivo, voće), a vode za piće ima u izobilju.
Ne bi ni pisali post da ipak nije bilo bar nekakvog idejnog plana. A plan je bio ovo, na osnovu informacija s ovih izvora: NRZ i ovog teksta, zaokružili smo mjesta na karti i krenuli.
E sad, zašto tražiti nekakvo kamenje po nekoj ludoj zemlji kao što je Italija?
Iako u našoj ekipi ima profesionalnih arheologa, jedna njuškalica i jedan zgubljeni provokator, zapravo arheologija i obilaženje odavno mrtvih spomenika koji služe samo tom obilaženju ili da se nekom sruše na glavu, nisu nam od glavnog interesa, pogotovo ne rimskih, srednjovjekovnih spomenika i crkvi koje ionako imamo doma.
Ti glupi zidovi za koje zna ili mari jako malo ljudi, čak i u Italiji, rastu u jako lijepoj prirodi, na osami ili su temelj prilično lijepih gradova i gradića. To su ona mjesta gdje rastu najbolje šparoge, svakakvo drugo bilje i na njima se dobro osjećaju i ljudi i životinje, a kada se cestom svi povežu, može se stvoriti prilično lijepi izlet s kojeg ne možete donijeti niti jedan suvenir, ne morate se gurati s turistima, plaćati vodičima ili što god se radi u tom turizmu, nego se morate stalno gubiti po malim cestama, naglim skretanjima, bijelim putevima, među ludim vozačima i drugim iznenađenjima, što nam je, istinabog, bilo od glavnog interesa.
Usto i uistinu, željeli smo vidjeti uživo, jer ne postoji slika koja to može prenijeti, a i uvijek se postavlja pitanje: zašto za to nitko ne zna ili se jednostavno sve pripisuje Rimljanima ili Etrušćanima kada su razlike očite. A kako bi rekao čika Orvell: “Onaj tko drži prošlost, ima budućnost. Onaj tko ima sadašnjost, drži prošlost.” E i zašto mi to jednostavno ne bi znali, ili bar da se iskreno prizna da nitko nema pojma što je to, tko je to napravio i zašto. To je još jedan problem. Oni rijetki ljudi koje ovo zanima, stvorili su toliko teorija o svemu tome da je po mom mišljenju bolje čuvati se toga.
Slike će biti u galerijama po danima, možda koji komentar na kraju ili u slici, ima brdo toga…
I dan (20.06.2015. Sub.) – Samo smo putovali jadranskom obalom Italije i zaspali na cesti.
II dan (21.06.2015. Ned.)
Regija Abruzzo, spuki grad L’Aquila, stradao u potresu 2009. uglavnom napušten. Dobar uvod u ono što slijedi: područje visokog rizika od potresa. Ne zaboraviti da ljude ne ubija potres, već kuće koje se sruše na njih.
Abruzzo, Alba Fucens, 3 kilometra zida okružuje cijelo područje, sve pripisano Rimljanima.
Ručak
Regija: Lazio, Provincija: Frosinone, Naselje: Arpino
Regija: Lazio, Provincija: Frosinone, Naselje: Alatri
Spavali u gradu Segni na parkiralištu – nema slika.
III dan (22.06.2015. Pon.)
Regija: Lazio, Provincija: Latina, Naselje: Cori – ovdje smo prvi put pitali za savjet i to za pravo čudo ljubaznog mladog gradskog knjižničara Eugenia koji nam je pokazao to što nas je zanimalo, ponudio smještaj, ali mi kao pravi Česi iz Hrvatske smo to odbili (da nam se ne pokvari riža) i nastavili na jug.
Regija: Lazio, Provincija: Latina, Naselje: Norma / Norba
Put na jug…voćarski kraj, sve voće 1 €/kg (večera riža, spavanje)
IV dan (23.06.2015. Uto.)
Vezuv – mislili smo da se može normalno planinariti do gore, ali to je zabranjeno i onda vozi vojni bus za sto miljona eura (22€ po osobi, 2€ parking ) – jedino što smo platili za razgledavanje. Ono što smo čuli gore je da je posljednja erupcija bila 1944. kada se lava digla do vrha tog grotla, ali se nije prelila već se sve skupa urušilo u sebe stvorivši krater od 172 m dubine i tako je začepilo vulkan. To otprilike znači da se stvara veliki pritisak (plin) i da će sljedeća erupcija biti dosta strašna. U okolici živi 700.000 ljudi.
Vezuv s autoceste, ovo što vidimo je vulkan koji je nastao u središtu starog (onaj koje speglao Pompeje).
Prvo kupanje – Tirensko more, negdje ispod Rima
Regija: Lazio, Provincija: Rome, Naselje: Cerveteri – etrušćanski grad (mrtvih). Grad je izdubljen ili izgrađen u tufu i onda prekriven zemljom. Neki mali ljudi. Sada puno pasa i mačaka.
V dan (24.06.2015. Sri.)
Grad na nekoj litici izdubljen u tufu i sazidan od tufa. (Mali milijun takvih gradića).
Regija: Umbria, Provincija: Teni, Naselje: Amelia
Regija: Lazio, Provincija: Viterbo, Naselje: Vulci
VI dan (25.06.2015. Čet.)
Regija: Toscana, Provincija: Grosetto, Naselje: Saturnia
Drugo kupanje. Javne (besplatne) terme. Temperatura vode 37,5°C – uvijek. Magnezij, sumpor, kalcij otopljeni u vodi, lijek za sve, a posebno šporkicu.
Navečer
Ujutro
Regija: Toscana, Provincija: Grosetto, Naselje: Cosa
VII dan (26.06.2015. Pet.) – Povratak doma
Pisa
Antidekubitus gnijezdo
Jasno da moram napisati ZAKLJUČAK ilitiga pogovor:
Iako je ovo dosta zamorno, čak je najlakše obilaziti, teže je pogledati slike i kompletirati sve to. Ipak, kao što smo i mislili, mjesta koja smo obišli na neki način daju energiju s kojom se lako ide dalje. Više umaraju talijanske ceste i guidatori infernali. Stvarno, ljudi i životinje koje smo tamo sreli dobri su i miroljubivi i možda tipično za Talijane, pričaju o bilo čemu tutta forza. Ovako sve na kupu izgleda dosadno, ali obilaziti te zidine, najradije bih slikao svaki metar zida jer je svaki drugačiji (ili je to meni jer me trenutno zanima zidanje kamenom). S druge strane, na kraju je već postalo teško, čak i pozerima za odnos dimenzija ispred kamenja.
Sa “zidarskog” stajališta, koliko ja znam, mogu se samo čuditi ili još više zbuniti, ne samo kako, nego i zašto to tako raditi. Naime, poligonalni zid nije nemoguće napraviti, ali ga nitko ne radi jer pita jako puno truda, a zid je ipak samo zid. Tako da je koncept poligonalnog zida više stvar psihološke nego fizičke naravi, osim, veliko OSIM, što je to najbolji način za doskočiti trajnoj gradnji u potresnoj zoni jer “nepravilno” mnogokutno kamenje velikih dimenzija, uslijed potresa samo sebe zbija s time da je jako precizno obrađeno, što bih ja rekao, na ključ. Valjda treba raditi s kamenom da bi se shvatilo koliko je teško klesati(?) tako nešto, rezati(?), premještati, podizati, postavljati. Kamenje mora biti takvo jer ako ne želimo koristiti žbuku, onda nam trebaju uske precizne reške gdje se dodiruje kamenje. Primijetili smo da je blisko kamenje od iste stijene, pa možda možemo reći da je obrađivano direktno u kamenolomu i onda prenošeno na zid. Uglavnom je korišten vapnenac, a u Arpinu nešto mekši konglomerat koji je lako obrađivati udarnim alatom, ali za vapnenac obrađivati udarom trebao bi biti onaj najkvalitetniji bez pukotina, a ovaj to nije. Podizati to na zid je muka Isusova, a to su kilometri i kilometri zidova na toliko raznih lokacija (mi smo obišli samo neke). Ceste koje vode kroz te ‘gradove’ su toliko široke, s trotoarima, bankinama, odvodima za vodu, sve napravljeno s tim više tonskim kamenjem. Čemu to? A gdje je vrijeme potrebno, ljudi, alati??? Kad pogledamo gradove tipa Cerveteri, Vulci koji su tipično etrušćanski, pa to je sve napravljeno u tufu kojeg 1 kubik dignu četiri čovjeka koliko je porozan i lagan. Možda su to radili neki stariji Etrušćani, tako reče pozerica. Kad kažem Etrušćani mislim na vremensko razdoblje, tu su razna plemena iz tog predromanskog vremena. Po drugima, argument da se ne zna tko je to radio je taj da se lijepo vidi način zidanja iznad tog kiklopskog kamenja što nam ne govori koliko dugo to kamenje tamo stoji niti tko ga je tamo postavio. A onda kad skužimo zemljopisnu usklađenost s ekvinocijima, solsticijima, raznim zvježđima i tko zna čime još, ajbok. Možda je bolje o tome niti ne misliti.
Moje mišljenje (na osnovi ovog što sam malo vidio i minimalno proučio), a ne teorija je da ta mjesta nisu izgrađena sa stambenom, obrambenom, ukopnom ili bilo kakvom drugom funkcijom koju bismo mi današnji promatrači s našim današnjim mentalitetom mogli zaključiti. Uostalom, sve to skupa je i danas dosta nebitno. To je samo preživjeti, ni mi tome ne pridajemo puno pažnje, možda se više posvećujemo ugodi i olakšanju, jedina energija koja bi to sagradila je ona glazbenika, slikara, plesača, pisaca… ili neke slične kreativno-duhovne težnje – ljepota (kamen koji se vidi puno je ljepše obrađen od onog isključivo statičke svrhe (vidi Cori)). Tako da to nije izgrađeno bez veze, već po mom mišljenju na mjestima izvorišta sjecišta senzitivnih, ali jakih energija kako bi se te energije skladištile i distibuirale diljem Zemlje ili nekog područja i tako omogućilo ljudima i drugim bićima dobar i ispunjen život u vidu napretka – nabolje(!). Pa ne čudi da je sada križ, crkva ili rimski hram kao čep na vrhu svake od njih (osim Norme), a svi putevi vode u Rim, hm. Tako da postoje dvije i više struja, kao i uvijek, jedna je znanstveno-religiozne koja se drži krute materije (arheologije koja vidi samo “…od Rimskog carstva dalje, prije su bili majmuni sakupljači.”), a druga je ona neka NewNew Age “zajednica” koja je otišla u nebo i ne vraća se. Tako da se treba čuvati krutih teorija i čvrstih držanja stavova koji kad se jednom postave, svi dokazi služe teoriji, a ne istini. Da ne završim negativno. Sve to skupa još je tamo, a ima toga svugdje i u Hrvatskoj i u Bosni, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Španjolskoj, Peruu, Grčkoj, Japanu, Rusiji, Egiptu… svugdje, cijela Zemlja izmrežana je, ne samo energetskim linijama, već stvarnim rukom građenim objektima i ne treba se puno sekirati oko toga, ali bilo bi dobro znati da je tamo i da je naše. Amen.
zia 